Kada posmatramo ko prerasta u osobu koja veruje u sebe, a ko ne – prema Frojdu, odgovor leži u jednom vrlo ključnom odnosu.
Sigmund Frojd, osnivač psihoanalize, smatrao je da koreni naše samouverenosti i osećaja sopstvene vrednosti potiču iz ranog detinjstva. Prema njegovom učenju, ključnu ulogu u tome ima jedna osoba – majka.
Odnos s majkom kao temelj samopouzdanja
Frojd je smatrao da ono što određuje naš karakter i unutrašnju sigurnost zapravo počinje u detinjstvu – posebno kroz način na koji majka uspostavlja vezu s detetom. Upravo taj odnos može biti kamen-temelj za kasnije samopoštovanje i sposobnost da čovek prihvati sebe.
Deca koja odrastaju uz bezuslovnu ljubav, podršku i potvrdu često razvijaju osećaj sigurnosti i optimizma. Nasuprot tome – ona koja se osećaju nevoljeno, kritikovana ili zanemarena, mogu da nose sumnju u sebi ceo život.
Kako se pokazuje „ljubav koja gradi“
Frojd je naglasio da nije dovoljno da se ljubav samo oseća – ona mora biti vidljiva kroz gestove. Zagrljaji, razgovori, kvalitetno vreme – to su stvari koje detetu daju potvrdu „ja vredim“.
Suprotno tome, ponašanja poput ismevanja, ignorisanja ili stalne kritike šalju poruku: „Nisi dovoljno“. Takvi obrasci prema slavnoj Montessori misli često vode ka sramu, osećaju krivice i stalnoj potrebi za odobravanjem.
Zašto je ovo važno i za odrasle
Osećaj unutrašnje sigurnosti koji se razvije kroz detinjstvo utiče na to kako reagujemo na životne izazove, koliko smo rezistentni i koliko verujemo da uspeh zavisi od nas.
Samouverenost stečena u detinjstvu utiče na sve kasnije odnose – od prijateljstava do ljubavnih veza. Ljudi koji su imali podržavajući odnos sa majkom lakše grade zdrave veze i sigurniji su u sebe. Oni koji su odrastali bez tog osećaja često traže potvrdu spolja i teže se nose sa izazovima.